Mudrost Božja govori: Gospodin me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina. Bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova.

Ti si, Gospodine, nada naša. Ti si među nama i mi se tvojim zovemo imenom.

Duša moja gine za tvojim spasenjem, Gospodine, riječ tvoju željno čekam.

Kad Isus vidje mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu kao ovce bez pastira.

Dok je Isus blagovao sa svojim učenicima, uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: «Uzmite, ovo je tijelo moje.»

Postavši ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik, Krist ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom.

Nema uistinu razlike među osobama jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.

Isus uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše svojim učenicima da posluže mnoštvo. Jeli su i svi se nasitili.