Biblijska Riječ

Milosrđe

«Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe» (Matej 5,7). Isus milosrdnima ne obećava ništa osim onoga što već žive – milosti. U ostalim blaženstvima, obećanje sadrži nešto više, vodi dalje: oni ožalošćeni, utješit će se; oni čista srca gledat će Boga. No, što još Bog može dati milosrdnima? Milost je punina Boga i ljudi. Milosrdni već žive Božjim životom.
«Milost» je stara riječ. Tijekom svoje duge povijesti zadobila je vrlo duboko značenje. U grčkom, jeziku Novog Zavjeta, riječ za milost je eleos. Ta nam je riječ poznata iz molitve Kyrie eleison, koja je zaziv Božje milosti. Eleos je u grčkoj verziji Novog Zavjeta uobičajen prijevod hebrejske riječi hesed. Hesed je jedna od najljepših riječi u Bibliji. Često se jednostavno prevodi kao ljubav.

Hesed, milost ili ljubav, dio je zavjetnoga rječnika. S Božje strane, ona označava snažnu ljubav, onu koja odnos može održati zauvijek, što se god dogodilo: «Ljubav se moja neće odmać od tebe» (Izaija 54,10). No, budući da je Božji zavjet s njegovim narodom od samoga početka priča o prekršenim obećanjima i novim počecima (Izlazak 32–34), očito je da takva bezuvjetna ljubav uključuje praštanje; ona nužno mora biti milosrdna.

Eleos je prijevod još jedne hebrejske riječi, rachamim. Ta se riječ često upotrebljava zajedno s hesed, ali je osjećajno nabijenija. Ona doslovno označava utrobu; to je množina riječi rechem, maternica. Milost ili suosjećanje ovdje znači ljubav koja se osjeća, duboke osjećaje majke za svoje čedo (Izaija 49,15), nježnost oca prema svojem potomstvu (Psalam 103,13), snažnu ljubav među braćom i sestrama (Postanak 43,30).

Milost u biblijskom smislu znači puno više od samo jednoga vida Božje ljubavi. Milost je, na neki način, samo Božje biće. Bog Mojsiju triput kazuje svoje ime. Prvi put kaže: «Ja sam koji jesam» (Izlazak 3,14). Drugi put: «Bit ću milostiv kome hoću da milostiv budem; smilovat ću se komu hoću da se smilujem» (Izlazak 33,19). Ritam rečenice je isti, ali milost i smilovanje zamijenile su bivanje. Za Boga, biti koji jest znači biti milostiv i pokazivati milost. To potvrđuje treće očitovanje božanskoga Imena: «Gospodin, Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću» (Izlazak 34,6).

Posljednju su formulaciju preuzeli proroci i psalmi, osobito Psalam 103, stih 8. U središnjem dijelu (stihovi 11-13), ovaj psalam veliča nevjerojatnu širinu Božje milosti: «Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova…»: milost je, tako, Božja uzvišenost, njegova transcedentnost. No, ona je i Božja čovječnost, ako možemo tako reći: «Kako se otac smiluje dječici…» Tako uzvišena i istovremeno tako bliska, ta milost može ukloniti sve zlo: «Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša.»

Milost je ono najbožanskije u Bogu, ali i ono najljudskije u ljudima. «Kruni te dobrotom i ljubavlju», kaže Psalam 103. Taj bi stih trebalo čitati u svjetlu jednoga drugog stiha iz Psalma 8 koji kaže da Bog kruni ljude «slavom i sjajem». Stvoreni na sliku Božju, ljudi su pozvani s Bogom dijeliti njegovu slavu i ljepotu. No, da bismo doista mogli sudjelovati u Božjem životu, potrebne su nam snažna ljubav i milost.

Isusove riječi: «Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš» (Luka 6,36) odjek su drevne zapovijedi «Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš» (Levitski zakonik 19,2). Isus je Božjoj svetosti dao lice milosrđa. Milost je najčišći odraz Boga u ljudskom životu. «Po milosti prema svomu bližnjemu spoznaješ Boga» (Sveti Basil). Milost je Božja čovječnost. Ona je i božanska budućnost ljudi.

Printed from: http://www.taize.fr/hr_article7219.html - 21 March 2019
Copyright © 2019 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France