Poruke primljene za Susret

Carigradski patrijarh Bartolomej
Moskovski patrijarhat
Nadbiskup Canterburyja, dr. Rowan Williams
Generalni tajnik Svjetske luteranske federacije, pastor Martin Junge
Generalni tajnik Svjetske zajednice reformiranih Crkava, dr. Setri Nyomi
Glavni tajnik Svjetskog vijeća Crkava, dr. Olav Fykse-Tveit
Crkve Ženeve
Predsjednik Vijeća Europe, Herman van Rompuy
Glavni tajnik Ujedinjenih naroda, gosp. Ban Ki Moon

Carigradski patrijarh Bartolomej

Dopustite mi da vam prenesem naše najtoplije pozdrave i čestitke u povodu 35. Europskog susreta mladih. Vi sudjelujete u inicijativi koja je u stanju prevladati zamke vremena i iscrpljenost povijesti. Doista, možemo sami sebi čestitati što ove godine slavimo 35. Europski Susret. Ta činjenica sama obezvrjeđuje najpesimističnija razmatranja koja protjeraju ekumenizam među propale inicijative povijesti. Ako možemo reći, suprotno uvriježenom mišljenju, ekumenizam nije oboren, prije svega zato što ima podršku od životne snage vaše mladosti. (...)

Prema tome, i protiv svih očekivanja, ekumenizam iscrtava put izvrsnosti kroz autentična kršćanska iskustva koje dijelimo zajedno. To iskustvo je iznad svega ono povjerenja.

No, što je povjerenje? Možemo li govoriti o kršćanskom shvaćanju povjerenja? Što o povjerenju u Boga?

Povjerenje je prije svega osjećaj povjerenja u nekoga ili povjerenja u sebe. Kažemo: imati povjerenje u sebe, imati povjerenja u ovu ili onu osobu. No, za razliku od povjerenja koji samo odražava osjećaj, povjerenje unutar kršćanstva je čin vjere, čin prianjanja srca, prianjanja uma. Vjera je, dakle, kvasac našeg povjerenja u Boga. Priroda ovoga povjerenja ne temelji se isključivo na mogućnost sreće koju nam daje, nego na uvjerenju da je spasenje dano cijelom čovječanstvu kroz Kristovu smrt i uskrsnuće. (...) Osobni odnos koji smo uspostavili s osobnim Bogom hrani mogućnost da razgovaramo s njim, «kao što netko govori prijatelju» (Izlazak 33,11), u molitvi. Molitva tada postaje čin vjere: to je čin vjere prepoznajući mogućnost izravnog odnosa s Bogom i naziranje božanske iskre u svakom čovjeku koja ga čini pravim djetetom Božjim. Ne kaže li ortodoksna liturgija u uvodu Molitve Gospodnje «da mi se možemo usuditi s povjerenjem i bez straha obratiti ti se...?»

Danas nasilje u svijetu, gubitak kršćanskih vrijednosti i ekstremna brzina vremena prisiljavaju nas da prilagodimo našu poruku i budemo pažljivi kako bismo živjeli najbolje što možemo životvorne zapovijedi naše vjere, budući da je povjerenje u krizi. Možemo li još uvijek vjerovati našim političarima? Možemo li još uvijek imati povjerenje u naše vjerske institucije? Možemo li još uvijek vjerovati društvu u procesu gospodarskog i kulturnog osiromašenja? Ne radi se o poticanju na nepovjerenje prema vlasti i moći. No, činjenica poniznog razumijevanja, na našoj razini, da doživljavamo božansku istinu značajno utječe na povjerenje koje možemo imati prema društvu i sebi. Ono bi trebalo ojačati i povećati naša očekivanja u tom pogledu, počevši sa samim sobom. To je način na koji treba shvatiti riječi proroka Izaije: «Oni će se s povjerenjem osloniti na Gospodina ...» (Izaija 10,20)

Konačno, možemo zaključiti ovu poruku osiguravajući vam naše vlastito povjerenje u Vas. Uvjereni smo da je generacija koju vi predstavljate znak da život Crkve još uvijek prebiva u, da ne kažem nadahnjuje, današnji svijet. To povjerenje koje imamo u vas motivirano je Gospodinovim pozivom, kada je rekao bogatom mladiću: «Slijedi me.» Svatko od nas je pozvan slijediti Krista na svoj vlastiti način, sa svojim karizmama, kao osobni način koji je ugodan Bogu u oblicima na koji nudimo svoj život. Nova će zora nastati iz našeg povjerenja u Božju ljubav i odrazom ove ljubavi u solidarnosti s braćom i sestrama širom svijeta, kao i očuvanjem okoliša.

Mi vam još jednom čestitamo na održavanju ovakvog susreta. Molimo da on dovede do svakoga od vas milost jedinstva koja održava život Crkve.

Moskovski patrijarhat

Dragi brate Alois!
Draga braćo i sestre!

Srdačno vas pozdravljam u ime Njegove Svetosti Kirila, patrijarha Moskve i cijele Rusije, a ja vam šaljem svoje najbolje želje prigodom proslave Rođenja Gospodina našega Isusa Krista. Prema tradiciji, Europski susreti mladih, koji se održavaju svake godine u različitim gradovima pod pokroviteljstvom redovničke Zajednice iz Taizéa, između Božića i Nove godine. Za kršćane je ovo vrijeme ispunjeno posebnom radošću ispunjenja Božjih obećanja: Gospodin je rođen u Betlehemu, tako da čovječji sinovi mogu postati Božji sinovi. U božanskom dijetetu Isusu Kristu, primamo dar posinjenja; put divinizacije otvara se pred nama, a to je naše preobraženje na sliku i priliku Božje slave, koja počinje za vrijeme našeg zemaljskog života i produži se u vječnost. To je razlog zašto apostol Ivan Teolog uzvikuje: «Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. (1 Ivanova 3,2). Te riječi apostola tješe naša srca i ojačavaju našu vjeru da u ovom svijetu, koji se stalno i brzo mijenja, imamo utočište nade da se ništa ne može oduzeti od nas - Božju ljubav. Znamo da, budući da smo kršćani, kraj našeg zemaljskog života neće biti raspad u ništavilo nego će nas uvesti u beskrajni ocean savršene radosti.

Ključni koncept u Bibliji je Savez, što može značiti uniju, ugovor, a ponekad i brak. Proroci govore neumorno o Božjoj nepromjenjivoj vjernosti: «Gospodin je Bog tvoj, pravi Bog, Bog vjeran, koji drži svoj Savez i milost svoju iskazuje do tisuću koljena onima koji ga ljube.» (Pnz 7,9).

U stvari, riječ u korijenu naš «Amen», «istina» znači, u biblijskoj upotrebi, vjernost ljubavi, pravda, autentičnost, istinitost Boga, koji nikada ne ostaje bez odgovora niti napušta one koji su njegovi vjernici. Ljudi su pozvani da odgovore vjerom i vjernošću na Božju vjernost, što je razlog zbog kojega su u Bibliji ti pojmovi identični! Vjera igra ključnu ulogu u duhovnom životu, bez nje religija bi se pretvorila u tužni moralizam, sterilni ritualizam ili društveni fenomen.

Kao što smo pročitali u knjizi proroka Hošee, Bog nas privlači lancima ljubavi i čuva nas vezama ljubavi (Hošea 11,4). Evanđelje baca još više svjetla na otajstvo duhovnog života, govoreći o njemu s riječima prijateljstva: «Više vas ne zovem slugama
jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. » (Ivan 15,15). U najširem smislu, biti kršćanin znači biti prijatelj Krista, izgrađivati i oblikovati svoj život s njim. Od vjernog prijateljstva s Kristom javlja se mogućnost prijateljstva i uzajamnog povjerenja među ljudima. Ne čudi da rani kršćani često nazivaju jedni druge «prijateljima» (3 Ivanova 1,15). Mi ne možemo graditi ili postići jedinstvo svih kršćana samo svojim ljudskim naporima. No, uz Božju pomoć, dano nam je privući u krug prijateljstva mnoštvo ljudi iz različitih Crkava i zajednica. Dakle, danas doista možemo nazvati jedni druge prijateljima. Neka se veze Kristove ljubavi prošire i ujedine nas sve više i više.

Neka vas vaše sudjelovanje na godišnjem Europskom susretu ukorijene dublje u Kristu i ojačaju vašu vjeru (Kološanima 2,7). Neka Bog proširi kršćansku vjeru i povjerenje među ljudima, te u našim životima, u narednoj godini. Neka ljubav i radost novorođenog Krista, koji je došao na svijet, ispune vaša srca.
Neka Božji blagoslov ostane sa svima vama.
U Gospodinovoj ljubavi,

Metropolit Hilarion od Volokalamska
Predsjednik Odjela za vanjske odnose Moskovskoga patrijarhata

Nadbiskup Canterburyja, dr. Rowan Williams

Dragi prijatelji u Kristu,

prošli sam mjesec proveo nekoliko dana u gradu Christchurchu na Novom Zelandu, gradu devastiranom dvama jakim potresim a u vrlo kratkom razdoblju. Središte grada je još uvijek bio strašan prizor - razrušeni i raspadajući neboderi, ceste s velikim pukotinama, planine ruševina i iskrivljenog metala. No, nešto od najučinkovitijih čišćenja i hitne skrb učinio je niz mladih ljudi, «Studentska volonterska vojska», koja je bila sastavljena u čudesno kratkom vremenu pomoću tweetova i SMS poruka.

Cijeli proces je bio inspiracija jednog studenta, Sama Johnsona, koji je shvatio moć elektronskih medija u brzom i učinkovitom djelovanju. Rečeno nam je da su neka od velikih nedavnih političkih previranja na Bliskom istoku omogućena samo ovom vrstom kontakta. No, ovdje je jednostavan čin praktične usluge ostvaren, bez puno buke i uz minimum institucionalne strukture: pouka o tome što možemo postići sa svojim tehnološkim resursima kada je je naša vizija jasna.

Sam je djelovao u povjerenju. On je vjerovao da će, ako poziv bude objavljen, ljudi će odgovoriti na nj, jer je bio uvjeren da kada su ljudi pitali na najjednostavniji način žele li ili ne da svijet bude humanije i milosrdnije mjesto, većina će reći da žele. Suočivši se sa strašnom katastrofom, s gotovo dvjesto ljudi koji umiru, a mnogi su bez krova nad glavom, dok je cijeli grad u zastoju, pitanje je vrlo jasno. (...)

Ako možemo ojačati svoja uvjerenja, razmišljajući o životima i djelima kao što je ovo, mnogo je vjerojatnije osjetimo kako i mi sami možemo riskirati i pozvati da nam se pridruže u službi - da pošalju poruku poziva, možda elektroničkim putem i reći: «Dođi i radit zajedno s nama - svijet nas treba da mu damo znak nade,»

Na prvi Božić, Bog jeposlao pozivnicu u obliku ljudskog života, Isusa iz Nazareta. Bog je njegovo stvaranje ponudio kako bi odgovorio. A čak i kada je reakcija bila strah i mržnje i dovela Isusa na križ, Bog je nastavio vjerujovati da smo bili u stanju odgovoriti na poziv ljubavi. (...)

Priča o Christchurch je podsjetnik da mala djela povjerenja mogu napraviti veliku razliku. Nadam se da će vaš Susret, vaše molitve i vaše meditacije, produbiti vaše oslanjanje na Božje povjerenje u njegova stvorenja, što je prikazano u daru Isusova života, smrti i uskrsnuća, te će vam pomoći da preuzmete rizik povjerenja u druge da vama se pridruže u izgradnji Božjeg Kraljevstva.

S ljubavlju i blagoslovima uvijek,

Generalni tajnik Svjetske luteranske federacije, pastor Martin Junge

Ovo hodočašće povjerenja koje će se ove godine održati u Rimu, također svjedoči o nečemu prekrasnom: Bog mijenja ljude!

Kad su prvi kršćani došli u Rim prije oko 2000 godina, nisu bili baš dobrodošli. A što mladi kršćani danas vide u Rimu? Slavlje zajedničkog života, molitve, dijeljenja i slavlja. To ne može biti skriveno.

Baš kao svjetlost o kojoj Isus Krist kaže: « Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori» (Matej 5,14)

Vi možete otkriti Rim kroz svoje povijesne, kao i svoje trenutne naočala, dijeliti priče i razgovarati o budućnosti.

Ovdje možete čuti primjera gdje su ljudi zbog vjere otišli i promijenili svoju životnu priču. To je prilično impresivno, kada netko može preusmjeriti, promijeniti svoje planove, poći na put i slijediti svjetlo.

«Nitko ne užiže svjetiljku da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući.» (Matej 5,15)

I zapamtite, ovo svjetlo je uvijek tu. Ono nam pokazuje put do obraćenja.

Čak i u svijetu koji nas straši svojim brzim promjenama, problemima kao što su nezaposlenost mladih, klimatske promjene, dužničke krize, zloupotreba vlasti i društva koja najviše cijeni savršenost i efikasnost.

Vrijedno je uvijek iznova tragati za tim svjetlom. A kada ga otkrijemo, ono nas potiče da zastanemo i krenemo na drugu stranu.

Ono nam pokazuje alternativu statusu quo. Daje nam srce za novu solidarnost. Možemo nastaviti s mirnim, održivim i pravednim zajedničkim životom.

Želim svima vama i nama da svjetlo s 35. Europskog susreta u Rimu osvijetli europski identiteti i koheziju - pogotovo kada je nepovjerenje među narodima u rastu.

Jer vi ste – mladi i stariji, suosjećajni, brižne i solidarni ljudi – svjetlo.

«Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.» (Matej 5,16)

Želim vam za ovo Hodočašće povjerenja: Neka vas Božje svjetlo promijeni kako biste i vi postali Božije svjetlo.

Generalni tajnik Svjetske zajednice reformiranih Crkava, dr. Setri Nyomi

Zahvaljujemo Bogu što na kraju 2012. Zajednica iz Taizéa ponovno okuplja mlade ljude na posebno zajedničko vrijeme. U svijetu toliko punom izazova, ovo je velika prilika da se zastane i zahvali Bogu, stekne nove prijatelje, i prigrli novu uzbudljivu stvarnost koja može imati velike posljedice u svijetu.

Dok se mladi okupljaju u Rimu, mi u Svjetskoj zajednici Reformiranih crkava molimo da vaše dijeljenje mišljenja i razmatranja, molitve i akcije prodube povjerenje u Boga. Mladi ljudi predstavljaju nadu za slomljeni svijet. Ova će nada živjeti samo ako mladi produbljuju svoju vjeru u Boga i unutar te vjere grade s ljudima različitog podrijetla i iskustva, tako da svi sudjeluju u izgradnji nove i dobre budućnosti, ispunjene pravdom i mirom.

Neka Bog blagoslovi sve mlade koji će sudjelovati u ovogodišnjem okupljanju. Neka Bog blagoslovi brata Aloisa i cijelu Zajednicu. Neka Bog blagoslovi sve one koje Zajednica iz Taizéa dirne, ove godine te u godinama koje dolaze.

Glavni tajnik Svjetskog vijeća Crkava, dr. Olav Fykse-Tveit

«Da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi,
neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.» (Ivan 17,21)

Poštovani brate Alois,

Čast mi je i zadovoljstvo poslati poruku u ime Svjetskog vijeća Crkava (WCC) tisućama mladih ljudi koji će se okupiti radi molitve i zajedništva na 35. Europskom susretu koji će se održati u Rimu od 28. prosinca do 2 . siječnja. (...)

Molitva Isusa Krista da njegovi učenici budu jedno, tako da svijet uzvjeruje (Ivan 17,21) pruža snažan temelj za nas, s obzirom na izazove s kojima se naša društva danas suočavaju. To je molitva koja se često koristi u ekumenskim krugovima, budući da predstavlja korijen svakog mogućeg jedinstva kršćana i produbljivanja našeg povjerenja u Boga. (...)

Vi biste se mogli pitati što to znači biti jedno? Biti jedno znači okupiti se, moliti, razmišljati zajedno i udružiti snage rješavajući zajedničke probleme. Biti jedno znači zauzeti se jedni za druge; izaći iz vlastitih interesa - za druge, za viši cilj jedinstva; stajati zajedno u cijelom Božjem poslanju. Toliko smo jači zajedno.

Svjetsko vijeće Crkava održat će svoju 10. skupštinu iduće godine u Busanu, u Koreji, s temom «Bože života, vodi nas do pravde i mira». To će biti prilika za Crkve i zajednice da učine upravo to – zajedno se posavjetuju, stoje zajedno i udruže snage u vezi sa zajedničkim pitanjima pravednosti i mira. To će također biti prilika da se traži zajedništvo s Bogom u molitvi i razmatranju.

Na vašem okupljanju u Rimu, neka vam Kristova molitva bude inspiracija na vašem «Hodočašću povjerenja na Zemlji». Neka vas vaše molitve i razmatranja dovedu bliže dubljeg povjerenja u Boga i njegovu ljubav za čovječanstvo, tako da možemo biti jedno. Iskusite jedinstvo kroz zajedništvo. I pronađite nadu i zahvalnost u svemu što činite jer slavimo radosnu vijest o rođenju Isusa Krista, našeg Gospodina i Spasitelja.

Crkve Ženeve

Taizé: oblikovati jedno tijelo otvarajući putove zahvalnosti

Za sve Božje ljubljene koji su u Rimu: za kršćane okupljene u ovoj novoj fazi Hodočašća povjerenja, Crkve u Ženevi, koje su pridonijele Susretu 2007., pozdravljaju vas, sestre i braću svih denominacija zajedno u Kristovo ime, na poziv Crkava Rima, sa Zajednicom iz Taizéa.

Kakvu prekrasnu avanturu poduzimamo! Pet godina kasnije, još uvijek smo trajno obilježeni duhovnim i ljudskim iskustvom koje smo imali ovdje 2007., koje je bilo moguće jer smo imali ekumensku volju da koračamo zajedno. Od vjernika na lokalnoj razini do crkvenih poglavara, od ljudi malo vjere do onih koji bi željeli pomicati planine (ili koji su to i učinili!), svi danas molimo da taj bitni zamah i dalje nastavi prolaziti kroz naše Crkve i društvenu stvarnost, sve do vas.

(...) Postoji jedno područje u kojem, kao kršćani, imamo izbor: kako ćemo formirati jedno tijelo, na poziv apostola Pavla, i kako ćemo svijetu svjedočiti o vjeri koja je u nama.

Formiranje jedno tijelo je ono za čim Crkva najviše čezne, ali najteža stvar za Crkvu. (...)

Stvoriti jedno vjerničko tijelo u crkvenoj stvarnosti koja je privremena, ali lijepa, gdje zajedno kročimo putovima vjere, pod radosnim i budnim Božjim očima.

Stvoriti jedno društveno tijelo u Europi koja prolazi kroz velika propitivanja i nove ekonomske nesigurnosti, pod zabrinutim, ali punim ljubavi očima Krista.

Stvoriti jedno ljudsko tijelo, tako da, uz poticaj Duha, možemo nadilaziti laka rješenja i iskušenja i sami primiti bogatstvo naših razlika i onoga što nas veže, u novoj solidarnosti.

Da, stvoriti jedno tijelo u nadi znači danas dati oblik konkretnim projektima, čak, i pogotovo tada kada nesuglasice traju. (...)

Formirati jedno tijelo znači konačno se odvažiti u povjerenju krenuti putem zahvalnosti i uzajamnog prihvaćanja, u dinamici mira i dijeljenja inspiriranoj ekumenskom zajednicom iz Taizéa već više od šezdeset godina. Po milosti Krista, mi živimo u ovoj aktivnoj nadi.

Neka milost Gospodina bude sa svima vama.

mons. Pierre Farine,
pomoćni biskup u Ženevi
gosp. Charlotte Kuffer,
predsjednica protestantske Crkve
gosp. Christine Hauri,
predsjednica Kantonalne sinode starokatoličke Crkve

Predsjednik Vijeća Europe, Herman van Rompuy

Središnja tema ovogodišnjeg susreta je vjera i povjerenje.

Vjera je za mene privrženost uz otajstvo.

Privrženost, a ne nužno vjerovanje, koje podrazumijeva «racionalizaciju», pristup koji je više intelektualan, nego duhovan: nešto što uključuje vjerovanje «u».
Vjerovanje tako uključuje riječi, pojmove, predodžbe.
Dok, kao što kaže sveti Pavao (Poslanica Hebrejima): «A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.» U stvari, kada gubimo uvjerenja, naša vjera započinje.

Vjera koja nas veže, što nas povezuje s Drugim i drugima, «strancu-bratu» nedvojbeno drugačijem od nas budući da je «drugi» i nedvojbeno sličnom nama kao ljudsko biće.

Vjera koja je odnos. Jer ona je odnos koji nam omogućuje da otkrijemo ono «više» u drugima, a također nas poziva da otkrijemo ili ponovno otkrijemo to u sebi.
To je razlog zašto «druge i sebe» ne možemo svesti na jednostavan zbrojdviju ličnosti.
To je razlog zašto «drugi i ja», nikada nećemo biti «jedan plus jedan», taj iznos će uvijek biti više od dva: «više» odnosa uspostavljenog između «drugog» i «mene» prava veza, povezanost na temelju «nečega drugog» od čiste kemije ili materijalnosti.

Vjera i povjerenje.

Povjerenje koje nije riječ ili koncept, nego stav u životu i za život.
Povjerenje, kaže brat Alois, «sadrži poziv: primiti u potpunoj jednostavnosti ljubav koju Bog ima za svakog od nas, živjeti tu ljubav i preuzeti rizik koji to povlači za sobom».

Povjerenje znači imati vjeru u nešto i s nečim.
U latinskom, riječ je ista.
To znači reći da životu, ljubavi, drugome koji dolazi.

Vjera i povjerenje.
Da bismo išli dalje.
Za nadilaženje sebe i time pomoć našem čovječanstvu da se uzdigne izvan sebe, približi otajstvu života, a za kršćane, za prilazak Ocu.

Želim vam plodonosne susrete u tom veličanstvenom gradu Rimu – prikladne za razmatranje, meditaciju i kontemplaciju.

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda, gosp. Ban Ki Moon

Raduje me poslati pozdrave Hodočašću povjerenja na Zemlji.

Vi se okupljate u vrijeme dubokih previranja i tranzicija. Nesigurnost, nejednakost i netrpljivost utječu na previše toga. Vlade troše ogromna i dragocjena sredstva na smrtonosno oružje, dok se smanjuju ulaganja u građane koji žude za radnim mjestima i izgledi za pristojan život. Čelnici se namjerno prave slijepima na hitnost rješavanja klimatskih promjena, nerado poduzimajući potrebne akcije.

Na pozitivnoj strani, ekstremno siromaštvo se prepolovilo od 2000. Demokratski promjene su u tijeku u arapskom svijetu, u Mianmaru i drugdje. Latinska Amerika i Azija i dalje donosi važan ekonomski i socijalni napredak. Afrički gospodarski rast je postao najbrži na svijetu. Ipak, moramo težiti za još više. Ja sam pojačano fokusiran na pet imperativa: održivi razvoj; sprečavanje sukoba, štete od elementarnih nepogoda i zlouporabe ljudskih prava, izgradnju sigurnijeg svijet; potporu zemljama u tranziciji te osnaživanje žena i mladih.

Vi predstavljate najveću generaciju mladih koju je svijet ikada imao. Ipak, prilike za mlade su neadekvatne. Nezaposlenost mladih je na rekordnom nivou. Drugi su zapeli u niskim plaćama, bezizglednom poslu, unatoč dobrom obrazovanju. Moramo raditi zajedno da ostvarimo vaš potencijal i dobrobit od vaše energije, ideja i vodstva.

Ovo je doba velike neizvjesnosti, ali i jedna od dubokih prilika. Niti jedan vođa, zemlja ili institucija ne mogu učiniti sve. No, svatko od nas, na svoj način, može učiniti nešto. Zajedno, kao partneri, možemo odgovoriti na izazove našeg svijeta koji se mijenja.

Primite moje najljepše želje za plodonosan susret.

Printed from: http://www.taize.fr/hr_article14950.html - 13 December 2019
Copyright © 2019 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France