Lipanj 2012

Putopis

Evo nekih izvadaka iz putopisa jednog brata, koji se upravo vratio iz Ruande:

Petak, 1. lipnja: U Centru za mlade u Gatengi, pronašli smo naš mali kutak Ruande: močvaru, plantažu banana, ciglenu kuću i uvijek gostoljubivog oca Camiela. Cesta koja prolazi iza ’’naše’’ kuće se gradi. Bit će asfaltirana.Kakva blagodat za susret u studenom! Ali za sada ta cesta stvara prašinu u izobilju...

Između dvije drvene ograde gdje se grade budući trgovački centri, urezani koraci u zemlju omogućavaju dolazak na autobusni kolodvor. Pod zaštitom policijskih i općinskih službenika, prodavači nude odjeću, kožne proizvode, dvd-e ... Prosjaci svih vrsta su također pronašli sklonište u ovom prolazu kroz koji hodaju mnogobrojni putnici. Može li ova beskonačna sposobnost prilagođavanja promijeniti afrički mentalitet pod krinkom civilizirane i futurističke vizije «Ruande 2020»?
«Ljudi nemaju dovoljne životne stabilnosti i žeđaju za podučavanjem o Bibliji i za molitvom. U Ugandi i Keniji ljudi su u prednosti u odnosu prema nama što se tiče same molitve!», rekao je vlč. Eugen, svećenik anglikanske Crkve u Kibagabagi.

«Kako ćemo to moći napraviti ako ne znamo čitati? upitala je jedna mlada djevojka kada smo im podijelili letak sa zadanom temom i pitanjima za razmišljanje i razmjenu iskustava. Kanzi je druga najstarija župa u biskupiji Butare i deveta u Ruandi. Postoji više od jednog stoljeća. Na tom području postoji pet škola. 80% stanovništva čine katolici. «No, s mladima je teško. Neki ne žele završiti srednju školu. Roditelji se više ne usuđuju pitati ih da rade na polju. Oni se čak ni ne žele angažirati za uzgoj kokoši ili zečeva kako bi započeli raditi nešto za sebe!» rekao je otac Eric.

Petak, 15 lipnja: Komemoracija, spomen na žrtve genocida koje su radile na biskupijskoj blagajni. Ljubičasta zastava otvara mimohod, ljudi pjevajući hodaju prema katedrali u kojoj će se održati misa zadušnica kao spomen obilježja na poginule u genocidu. «Ne možemo svirati bubnjeve i pokazati vam svoje tradicionalne plesove kao što smo očekivali. Takva atmosfera bi poremetila slavlje susjeda», rekao je vođa grupe.

Uzduž puta koji vodi natrag u Kigali, okupile su se skupine ljudi na spomen mjestima na kojima su pokopane žrtve. Prostrti šatori, službeni govori i svjedočanstva, posjet grobovima. Tijekom tri mjeseca, travnja, svibnja i lipnja, prigodne se svečanosti odvijaju skoro diljem cijele države.»

Srijeda, 20 lipnja: «Zadržao sam se na blagajni», ispričao se otac Cesar držeći volan svog malog Suzukija koji ne prelazi više od 30 km na sat. To vam omogućuje da uživate u prizorima: šuma eukaliptusa, polja riže i banana ...

Dolazimo na župu Kirehe čiji župnik kasni sat vremena. Ponovno je sve spremno za početak govora: govorničko postolje, mladi u redovima. «Spremni smo da primimo Vašu poruku ili što nam god želite reći». Bilo je teško kazati im da sam ja taj koji bi radije ispitivao mlade i slušao njihova iskustva. «Koliko imamo vremena?» « Uzmite ga koliko trebate!» Sretni su što mogu u nekoliko minuta ispričati svoje najznačajnije događaje u ovih posljednjih nekoliko tjedana. Jedan za drugim se dižu i dijele s nama ono što proživljavaju: Said, musliman, objašnjava kako učenici animiraju kampanju o solidarnosti: «Za žrtve potresa u Haitiju, svatko je bio pozvan dati 50 ruandskih franaka, onima koji su pretrpjeli sušu u Somaliji donijeli smo grah.» Javni forumi župa i biskupija su značajne prekretnice koje označavaju put mnogim mladim ljudima. Gaston vodi zbor. Gentil je nastavnik u susjednoj školskoj grupi. Tamo mladi nastavnici organiziraju klubove za učenike i studente: jedinstvo i pomirenje, borba protiv AIDS-a, borba protiv ideologije genocida, očuvanje okoliša. Fulgence sudjeluje u grupi koja se zalaže za pomirenje. «Molimo da se ljudi oslobode mržnje. Nastojimo živjeti bratsku ljubav.»

Nedjelja 24 lipanj: Kako ne biste zakasnili na misu u 7 sati ujutro u Kamonyi-ju, trebate otići od kuće u pola šest. Viateur, koordinator mladih biskupije Kabgayi nam se pridružuje i objašnjava naš pristup i projekt župljanima koji pažljivo slušaju. Starije osobe su rijetke u Ruandi, čak i u crkvama. Gledajući im u oči dok primaju Tijelo Kristovo, to je nešto zadivljujuće. Dva sata susreta s mladima, a za to je vrijeme druga Sveta Misa ponovno napunila cijelu crkvu ljudima.

Srijeda, 27 lipanj: Sastanak odbora za pastoral mladih u Kabgayi. Ovo je prilika da se zahvalimo kapelanima i njihovim suradnicima na dobrodošlici koju su nam ukazali tijekom «pretresa» u svojim župama i na njihovom pridruživanju u razmišljanjima o «strategiji za mlade». Tijekom našeg posjeta bili smo emocionalno dirnuti otvorenošću, dostupnošću, blagonaklonošću, mobilizacijom. Otvoreno vam je lijepo pastoralno polje. U kontekstu dubokih promjena koje mijenjaju društvo i načine života, Bog može podići nove grane velikog stabla vjere u Ruandi.

Printed from: http://www.taize.fr/hr_article14120.html - 26 August 2019
Copyright © 2019 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France