Proslava 70 godina Taizéa - primljene poruke

Papa Benedikt XVI.

Dragi brate,

U ovim danima kada se prisjećamo povratka Ocu dragoga brata Rogera, osnivača Zajednice iz , 16. kolovoza 2005., tijekom podnevne molitve u Crkvi pomirenja, Njegova Svetost papa Benedikt XVI. želi vam naglasiti svoju duhovnu bliskost i jedinstvo u molitvi sa Zajednicom i svima onima koji su uključeni u obilježavanje sjećanja na brata Rogera.

Neumoran svjedok evanđelja mira i pomirenja, brat Roger bio je pionir na teškom putu prema jedinstvu među Kristovim učenicima. Prije sedamdeset godina, osnovao je zajednicu koja nastavlja gledati tisuće mladih koji, tragajući za smislom svojih života, dolaze iz cijeloga svijeta, primati ih u molitvi i dajući im da iskuse osobni odnos s Bogom.

Iako je ušao u vječnu radost, on nam još uvijek govori. Neka nas njegovo svjedočanstvo ekumenizma svetosti nadahne na našem putu prema jedinstvu, i neka vaša Zajednica nastavi živjeti i zračiti njegovu karizmu, osobito prema mlađim generacijama!

Od svega srca, Sveti Otac moli Boga da vas ispuni njegovim blagoslovima, kao i braću Zajednice iz Taizéa te sve koji su zajedno s vama na putu prema jedinstvu među Kristovim učenicima, osobito mladima.


Bartolomej I., Carigradski patrijarh

Želimo prioru, bratu Aloisu, i čitavoj zajednici iz Taizéa uputiti nekoliko riječi povodom pete godišnjice tragične smrti pokojnog Brata Rogera i sedamdesete godišnjice osnutka zajednice iz Taizéa. On nije samo bio njen osnivač i inspiracija, nego i «pazitelj», neumoran i uvijek dostupan, prateći njen razvoj, služeći snažnoj ideji na kojoj je zasnovano, kako ga je nazivao, «ekumensko pomirenje».

Kakav god bio naš pogled na put i djelo Brata Rogera, on je nesumnjivo bio jedan od najvećih kršćanskih ličnosti dvadesetog stoljeća. Tko može posumnjati u duboku iskrenost i dosljednost njegove duhovne «potrage»? Tko bi mogao sumnjati u iskrenost «puta» kojega je želio slijediti, ne sam, nego u želji da povede i druge i da podijeli to «svjetlo», u radosti i poniznosti? Nije li to dijeljenje, duboka želja za zajedništvom, njegova briga i motivacija sve do posljednjih riječi, iz njegova «Nedovršenog pisma» koje je bilo usmjereno «proširenju» diakonije zajednice iz Taizéa? Tko može sumnjati u utjecaj njegova iskustva i učenja na tisuće mladih, također i na starije, koji čeznu u duhovnoj potrazi, dubokom unutarnjem čežnjom, često neprepoznatom i nerazumljenome, za slušanjem i zajedništvom?

S njim i braćom koja su dijelila njegovu viziju, Taizé je postao pravo središte, žarište i mjesto okupljanja. Mjesto produbljivanja molitve, slušanja i poniznosti. Mjesto poštivanja tradicije drugih. Prepoznavanje drugih, njihova lica, a time i njihova bića, kao preduvjet za ljubav prema liku Onoga koji nas je volio «bez granica».

Njegov je pristup bio proces traženja ljubavi i istine, koji probijaju svoj put ka susretu s drugima, upoznavanju njihova sjaja, kroz osobnu molitvu, zajednički život i dijeljenje. Naš dragi Olivier Clement, pisac, povjesničar i jedan od najvećih teologa pravoslavne crkve dvadesetoga stoljeća, koji je bio vrlo blizak zajednici, sažeo je u svojoj knjizi, objavljenoj 1997. I prikladno nazvanoj Taizé, smisao životu duhovnu «bit» ove «potrage» koja se odvila sa i oko Taizéa, sa i oko Brata Rogera.

«U Taizéu», pisao je Olivier Clement, «ljudi različitih, često suprotnih denominacija, kultura, rasa i jezika mole i rade zajedno. Da, to je zaista moguće; Krist uništava svaki zid razdvajanja.» U vezi privlačenja mladih, Olivier Clement objasnio je «Taizé fenomen», govoreći: «Mladi su danas umorni od razgovora i umorni od ismijavanja: oni žele vjerodostojnost. Nema smisla govoriti im o zajedništvu ako im ne možemo pokazati mjesto gdje se to zajedništvo živi – «dođite i vidite.» Na takvome mjestu ljudi su dobrodošli takvi kakvi jesu, bez da ih se osuđuje; od nikoga se ne traži njegova doktrinska putovnica, no ipak, nije tajna da su svi okupljeni oko Krista i da s njim – «Ja sam put», rekao je – put prema naprijed počinje za one koji to žele.»

Olivier Clement s pravom je to rekao. Kažemo također da je to «mjesto života». Što je mjesto života ako ne mjesto, svakako fizičko mjesto, ali također i povrh svega mjesto unutrašnjosti koje nam pomaže u osvrtu na sebe i druge, koje nam dopušta sačuvati sebe i staviti se u pitanje? Središte koje nas navodi na shvaćanje, u nama i sa drugima, horizontalnog i vertikalnog jedinstva, u punome suglasju sa duhovnom dimenzijom našega postojanja. Ova potraga za jedinstvom, u radosti, poniznosti, ljubavi i istini, u odnosu sa drugima, «sakrament bratstva», kao i u odnosu sa Bogom, «sakrament oltara», sažima u našem pogledu suštinu ovoga pristupa, rute, puta Taizéa.

U tome leži karizma ove zajednice. Karizma «okupljanja» koja daje «smisao». I smisao, za nas Kršćane, ne može biti življen drugačije nego li u stremljenju prema jednoj potrebnoj stvari.

Neka uspomena na Brata Rogera, koju nosimo u svojim molitvama, bude vječna i naše želje idu zajednici, kako bi mogla nastaviti diakoniju koju je Brat Roger vidio kao «put» za njih i druge.


Kiril I., Patrijarh Moskve i cijele Rusije

Dragi brate Alois! Draga braćo i sestre u Kristu!t!

Od svega srca pozdravljam vas, predstavnike različitih naroda, zemalja i kršćanskih Crkava koji ste se danas okupili kako bi obilježili dva važna datuma: petu godišnjicu smrti brata Rogera i 70. godišnjicu njegova osnivanja Zajednice iz Taizéa.

«Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.» (Ivan 12,24). Ove riječi iz Evanđelja, koje izgovara Krist Spasitelj, najava njegove smrti na križu i uskrsnuća, nisu bile upućene samo njegovim učenicima, nego i budućim generacijama kršćana. Čitav dugi život brata Rogera, ispunjen aktivnostima, i njegova tragična i nedužna smrt potvrdili su da je slijedio stope Gospodina darujući sebe.

Danas u Taizéu stotinu braće, katolika i protestanata, živi zajedno. A zajednicu često posjećuju mladi vjernici iz pravoslavnih Crkava. Čini mi se važnim okupljati mlade na temelju zajedničkog nasljeđa drevne Crkve, koje Zajednica pozorno proučava i pokušava slijediti.

Susrevši se s bratom Rogerom u više prilika, svaki sam put primijetio koliko je poznavao i razumio tradiciju rane Crkve, i kako su Riječ Gospodnje i zapisi crkvenih otaca bili temelj njegovog osobnog duhovnog iskustva. Kombinacija vjernosti učenjima Svetih Otaca s kreativnim prilagođavanjem današnjim potrebama, u misionarskoj službi među mladima, karakterizirala je put brata Rogera i zajednice koju je osnovao. Tisuće mladih koji posjećuju Taizé i sudjeluju u susretima koje Zajednica svake godine organizira u različitim europskim zemljama uvjerljivo pokazuju kako evanđeoska poruka Božje ljubavi još uvijek može živo odjeknuti u srcima današnjih ljudi, ako se ne propovijeda samo riječima, nego i osobno živi.

Iz dubine moga srca, diveći se Zajednici iz Taizéa na njihovih 70 godina života od osnutka, želim da braća Zajednice ostanu vjerna primjeru brata Rogera i s entuzijazmom ostvare svoju veliku kršćansku misiju u današnjoj Europi.


Rowan Williams, Canterburyjski nadbiskup

Dragi moj Alois,

Pet godina nakon tragične smrti brata Rogera, s tugom i zahvalnošću sjećamo se svega što je dao Crkvi i svijetu. Tijekom tih pet godina vidjeli smo mnoge promjene – no vrlo malo njih u smjeru evanđeoskih vrijednosti koje je utjelovljavao brat Roger. Vidjeli smo konstantan neuspjeh svjetskih vođa da donesu obvezujuće odluke vezane uz zaštitu našeg okoliša, a vidjeli smo i dramatične primjere uništenja okoliša, poput izljeva nafte u Meksičkom zaljevu. Vidjeli smo skoru propast financijskih institucija razvijenog svijeta – no tek moramo vidjeti radikalnu promjenu ponašanja koja bi mogla značiti da smo u mi u bogatijem dijelu svijeta naučili lekciju zbog te traume. Vidjeli smo stalna ratna razaranja i nepravdu u tolikom dijelovima Afrike i Azije i nedostatak pravednog rješenja patnji naroda Svete Zemlje; vidjeli smo muku ljudi u pojasu Gaze, kao što smo vidjeli i uspon antisemitskih predrasuda u nekim dijelovima Europe, plimu nasilja usmjerenog prema kršćanskim manjinama u nekim narodima te bezumne predrasude prema islamu u drugim okruženjima.

«Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ», kaže Abraham u Isusovoj prispodobi (Luka 16,31), «neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.» Lako je tako reagirati na tragedije našeg vremena, osjećati kako se svjedočanstvo i patnja Božjih sluga nikad neće uspjeti promijeniti i preobraziti. Ipak, istina je da se uskrsnuće dogodilo. A mi znamo da se dogodilo jer su neki ljudi slušali i dopustili svojim životima da se preobraze na načine koji preobražavaju živote onih oko njih. Prije pet godina, pisao sam kako je brat Roger bio jedna od rijetkih osoba koje doista mijenjaju klimu religijske kulture – ne upotrebom sile ili jeftinom popularnošću, nego cjeloživotnom praksom autoriteta nalik Kristovom, koji je pokazao skromnošću i pristupačnošću svakome, autoriteta brata, a ne vođe.

Brat Roger je dokaz uskrsnuća. Smrt je stvarna i očigledno moćna u našem svijetu, kroz rat i bolest i smrt duše u pohlepi i bezvoljnosti. No život i smrt čovjeka poput našega brata govori nam da je smrt nadvladana. Postoji drugi način života – i vodi li on do udobnosti, uspjeha ili sigurnostima u okvirima svijeta, nije važno. Ono što je važno jest vidimo li u njemu Kraljevstvo životu vidimo i kako takav svjedok stvara zajedništvo – ne samo u Taizéu, nego i širom svijeta.

Zato nastavljamo slaviti brata Rogera kao jednoga od onih koji nam daju vjeru u uskrsnuće i pozivaju nas da živimo životom uskrsnuća. U svjetlu njegova svjedočanstva, mi imamo slobodu uvidjeti krize i traume našeg vremena i prisjetiti se kako, iako ljudi tako često ne slušaju Mojsija i proroke, a i sam je Gospodin razapet, ništa ne može utišati živu Riječ, i sama smrt popušta pred stalnim djelovanjem i sebedarjem Uskrslog Krista.

Nadam se da vam je ovo od neke koristi. S radošću se prisjećam prošlogodišnjeg posjeta u ovo vrijeme, i svi ste prisutni u mojoj zahvalnoj molitvi.

S ljubavlju u Gospodina.


Ishmael Noko, Glavni tajnik Svjetske luteranske federacije

Dragi brate Alois, draga braćo Zajednice,

U kolovozu ove godine, Svjetska će luteranska federacdija zajedno sa globalnom kršćanskom zajednicom obilježiti petu godišnjicu smrti osnivača Zajednice iz Taizéa, brata Rogera. Njegova je tragična smrt potaknula pozornost na sile smrti i nasilja u našoj sredini, sile s kojima su bratu Rogeru bile poznate od mladosti.

Usred Drugog svjetskog rata on je osnovao izbjeglički centar za stradale i progonjene. Mala Zajednica braće postala je vodeći centar posvećen pomirenju i izgradnji mira u svijetu koji je razdirala mržnja i uništenje. Ne možemo se prisjetiti njegove nasilne smrti nemajući, još više, u vidu njegovo svjedočanstvo alternativne vizije života zasnovanog na molitvenom zajedništvu s Bogom u Kristu. Predanost Zajednice iz Taizéa pomirenju, miru i jedinstvu među ljudima relevantnija je nego ikad. Sa zahvalnošću ćemo proslaviti 70. godišnjicu te misije, koja se navršava samo nekoliko dana nakon godišnjice smrti brata Rogera.

U proteklih 70 godina Taizé je postao glavna točka susreta za mlade iz cijele Europe i cijelog svijeta. Zajednica je kršćanima svijeta ponudila osebujan način pjevanja koji nas ujedinjuje dok pjevamo. U toj je glazbi nada Zajednice, postati sredstvo i predokus kršćanskog jedinstva, pronašla neočekivan izraz.

Danas jednostavnost, druga ključna preokupacija brata Rogera, dobiva novi zamah u globaliziranom svijetu. Primjer života u jednostavnosti koji je dao brat Roger izaziva nas da promotrimo pitanja ekološke prihvatljivosti našeg načina života. Njegovo nas svjedočanstvo vraća korijenima Božje svrhe stvorenja i čovječanstva.

Ovog će ljeta Skupština Svjetske luteranske federacije koja se sastaje u Stuttgartu posvetiti posebnu pozornost, u duhu molitve Gospodnje, izazovima pravedne raspodjele hrane i podjele resursa u globalnoj zajednici. Također ćemo pokušati iznijeti te problema na vidjelo svakome.

Sjećajući se tragične smrti brata Rogera prije pet godina, zahvalni smo Bogu na životu ovoga vjernog sluge predanog jedinstvu kršćana. Zahvaljujemo Bogu i na nastavku života Zajednice iz Taizéa i nudimo vam, sestre i braćo, naše molitve za vašu budućnost u nadi dok obilježavate ove dvije godišnjice.

Gospodin s vama!


Setri Nyomi, Generalni tajnik Svjetske zajednice Reformiranih crkava

Odlomak poruke unaprijed:
«Slavimo osobito utjecaj kojega zajednica iz Taizéa ima na stotine tisuća mladih diljem svijeta. Taizé zna što je ono najbliže srcu našega Gospodina Isusa Krista : važnost mladih.»


Olav Fykse – Tveit, Glavni tajnik Svjetskog vijeća Crkava

Milost i mir vama u ime trojedinog Boga – Oca, Sina i Duha Svetoga. U ime Svjetskog koncila crkava, udruženja 349 crkava, čast mi je poslati naše čestitke povodom ovoga svečanog i osobitog događaja svoj braći zajednice iz Taizéa.

Cijelo udruženje Svjetskog koncila crkava raduje se zajedno s vama dok slavite sedamdeset godina otkako je Brat Roger osnovao zajednicu Taizéu. Ovaj kamen temeljac daje razloga za slavljenje i zahvalu, za milost i oprost, te za obnovu i blagoslov.

Sedamdesetogodišnje putovanje urodilo je plodom za inspiraciju i blagoslov koje je služenje zajednice iz Taizéa dalo svijetu. «Prispodoba zajedništva» bila je pionirska misija koja je nadahnula Crkve širom svijeta kao model za ispunjavanje duhovnih i fizičkih potreba svih Božjih ljudi, te osobito potreba mladih.

Znamo da takvi temelji daju vremena za ponovno vraćanje, primanje milosti i traženje oprosta. Osobito nastavljamo primati milost i tražiti oprost slaveći život dragoga nam Brata Rogera, koji je otišao na tako tragičan način – koji je neumorno davao svoj život kao svjedočanstvo Kristova poziva na ljubav i pomirenje. Kroz njegove vlastite riječi sjećamo ga se i težimo stvoriti «…zajedništvo gdje bi dobrota srca i jednostavnost bili u središtu svega.»

Ovaj temelj je također trenutak za pogled u budućnost sa Kristom, za traženje obnove zajedništva kroz prisutnost Duha Svetoga i traženje Božjega blagoslova na putu naraštaja koji tek dolaze. Misija zajednice iz Taizéa dirnula je živote milijuna, no ipak, predstoji još puno posla.

Moja je najusrdnija molitva da se misija i svjedočanstvo kroz zajednicu iz Taizéa nastave kako bi osnažili duhovne i fizičke živote ljudi, te da ovo bude blagoslov, ne samo za zajednicu, nego i za svijet i stalnu crkvenu potragu za vidljivim jedinstvom i zajedničkim svjedočanstvom u Kristu.

Kao što je Bog stajao uz Pavla, prema njegovom svjedočanstvu Timoteju, Bog stoji uz i usred zajednice, osnažavajući i vodeći njezinu misiju i svjedočanstvo. Udruženje crkava članica WCC-a, po Božjoj milosti, također stoji uz zajednicu iz Taizéa u slavlju, zahvalnosti i molitvi.


John Sentamu, Nadbiskup od Yorka

Najsrdačnije vas pozdravljam u ime raspetoga, uskrsloga i uznesenog Gospodina, na današnji blagdan Preobraženja.

Vaša nas je zajednica naučila da je odmak duše od svijeta ka Božjem životu i pomak u srce svijeta. Obnovili ste crkveno razmatranje Boga i time pomogli svima nama obnoviti svoje brižno služenje svijetu.

Vaša nam zajednica osvjetljava Crkvu pozvanu da bude zajednica koja se obraća svijetu u Božje ime i koja se obraća Bogu iz središta tame i frustracije svijeta.

Vaši molitveni zazivi pomažu nam dijeliti kroz božansku ljubav koju smo upoznali kroz Krista. Kako nam je naš Gospodin pokazao, molitva je istinska suština Božjega djelovanja.

Na ovaj blagdan Preobraženja prisjećamo se i atomskih bombi bačenih na Hirošimu i Nagasaki. Kao što je naš Gospodin ušao u dubine svijeta koji je bio udaljen od Boga i Njegove prisutnosti, neka i vi, slijedeći primjer brata Rogera, učinite isto.

Sedamdeset godina Zajednice postavilo je duboke temelje hodočašća i povjerenja.

Sa svom Božjom ljubavi i blagoslovom.

Printed from: http://www.taize.fr/hr_article11143.html - 7 December 2019
Copyright © 2019 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France