Rusija: ožujak 2010.

Čaša strpljenja

Braća su u ožujku bila u Rusiji. Ovdje jedan od njih s nama dijeli svoje dojmove o posjetu:

Dolazak u Rusiju u vrijeme korizme prvi puta nakon nekoliko godina donio je mnoga iznenađenja. U skoro svakom kafiću i restoranu, od najjednostavnijeg do najsofisticiranijeg, nude «Korizmeni jelovnik». U pravoslavnoj tradiciji korizmeni je post veoma važan. Dostupnost takvih jelovnika pokazuje kako su vjerske pitanja postala dio javnog života. No, prve je nedjelje našeg boravka, pastoralno pismo patrijarha Kirila koje je tijekom bogoslužja pročitano u svim župama, govorilo o tome da korizma nije samo stvar hrane ili izvanjskih pravila. Vjernicima je pisao da korizma treba biti vrijeme približavanja Bogu i bližnjemu. Vjera u Boga je neodvojiva od djela milosrđa i dobrote prema onima koji su oko nas.

Posjet mladima, koji su sudjelovali u Europskom susretu u Poznańu početkom godine, donio je također puno radosti. Tako mnogo ih je bilo dirnuto poljskim gostoprimstvom, dobrodošlicom koju su teško mogli očekivati. Važnost zajedništva s drugima, kao načina na koji se međusobno ohrabrujemo u produbljivanju vjere u našim crkvama, vrlo se snažno pokazala. Treba hrabrosti za život po Evanđelju. Danas u ruskom društvu ima toliko izbora da izabrati slijediti Krista postaje temeljnim ako želimo ići naprijed na putu vjere. Kao što brat Alois piše u «Pismu iz Kine», mi moramo razvrstavati naše želje i strpljivo učiti kojoj dati prioritet. Dva susreta u župama u središtu Moskve također su dobro pokazala koliko u podršci mladima i njegovanju vjere može biti važna lokalna zajednica.

Grad Kemerovo udaljen je četiri sata leta od Moskve. Slijetanje i iskrcavanje na snijegom okovanu pistu nije za strašljive, osim, naravno, ako ste iz Sibira i naviknuti na to! Pravoslavna biskupija Kemerova i Novokuznetsk doživjela je vrlo brzi razvoj u zadnjih 15 godina. Prije perestrojke, u svakom je gradu postojala samo jedna otvorena crkva. Sada ima 15 mjesta za bogoštovlje u Kemerovu i sličan broj u Novokuznetsku. Ali nisu važni samo crkveni objekti. Izgradnja zajednica postala je prioritet. U svakom gradu postoji pravoslavna srednja škola. U Novokuznetsku je i biskupijsko sjemenište. Svećenici rade u studentskim kapelanijama na sveučilištima ove prostrane rudarske regije. Prilike za podučavanje i razmijenjivanje mišljenja o vjeri danas su prisutne na načine koji nikada prije nisu bili mogući. Postoji nevjerojatan dinamizam i entuzijazam među onima koji su predani svojoj vjeri. I kroz to osjećate toplinu sibirske dobrodošlice!

U Saint Petersburgu, jedna kršćanska radio stanica emitira kontakt-programe. Gosti primaju pitanja slušalaca. Čak i usred dana, brojni ljudi postavljaju pitanja o vjeri, još jedan znak da je izražavanje vjere postalo prihvatljivo. «Je li ljubav dar Božji, ili mi moramo učiti kako ljubiti?», pitao je jedan slušalac. Nisam siguran da bismo našli pitanja takve dubine na Zapadu! Tako su se mnogi ljudi izgleda uhvatili u koštac s važnim pitanjima u svojim životima. Usuđujemo li se postaviti ta pitanja u svjetlu Evanđelja?

Ali vratimo se Sibiru: U predgrađu Novokuznetska nalazi se drvena crkva sv. Ivana Ratnika. Župa je otvorena 1994. godine. Sada je završena izgradnja crkve. Svećenik nam je pokazao ikone, koje zauzimaju središnje mjesto u štovanju, i relikvije mučenika, znak zajedništva sa svim svetima. Potom nam je privukao pažnju na ikonu Djevice i Djeteta, na kojoj Marija prinosi kalež Isusovim ustima. Objasnio je da je tu ikonu napravila župljanka. Ona je jednog zimskog jutra na zaleđenom prozoru vidjela sliku te je na temelju onoga što je vidjela započela praviti ikonu, nešto što nikada prije nije radila. Nije znala kako bi ikonu trebalo nazvati. Tada je, razmišljajući o svom životu, shvatila da Bog od nje traži da bude strpljiva u tako mnogo različitih situacija. I tako je ikona postala poznata kao «Čaša strpljenja». Kalež iz kojega je pio, trebao je Isusu dati strpljenje kakvo se traži od onoga tko je plemenit i skroman u srcu.

I iznenada, činilo se je kao da je Duh govorio. Iz te tradicije, tako različite od one meni bliske, u dubinama sibirske zime, Bog je rekao «Budi strpljiv». Svima koji su vidjeli ikonu, meni. To je ono što sam primio na ovom putu u Rusiju.

Printed from: http://www.taize.fr/hr_article10105.html - 14 November 2019
Copyright © 2019 - Ateliers et Presses de Taizé, Taizé Community, 71250 France