Otok Hvar udaljen je od kopna sat vremena katamaranom ili dva sata trajektom, ovisi kakav prijevoz više volite. U globalnom turističkom svijetu poznat je kao mondeno ljetovalište sa dugom tradicijom, te je ljeti prepun turista, jahti i žamora raznih jezika i kultura. Međutim, zimi je sasvim nešto drugo – ulice i trgovi postaju pusti već nakon prve kiše, a ljudi se vraćaju svojim uobičajenim poslovima – poljoprivredi, ribarstvu i pripremi za sljedeću turističku sezonu.
U ljetnom razdoblju, za nas otočane najbitnijem dijelu godine, kada se gotovo svi stanovnici našeg otoka – i staro i mlado - bave turizmom, grupa mladih je prvi put prije deset godina otišla u Taizé. Vratili smo se u užurbanu, gustu hvarsku ljetnu vrevu sa više nego pozitivnim dojmovima. Tijekom godina nastavili su se odlasci mladih Hvarana u Taizé, a prije dvije godine se rodilo pitanje među nama: «Možemo li prenijeti duh Taizéa u našu, otočku sredinu? Možemo li se okupljati i organizirati molitvu i susrete kod nas?» Postavljali smo samima sebi pitanje kako to približiti otočkoj, tradicionalno zatvorenoj sredini i mladima koji nisu nikada imali takvo iskustvo molitve i tišine te koji rijetko ili nikad ne idu u crkvu? Pitanje prostora nije bilo upitno, jer naš otok ima mnoštvo srednjovjekovnih prekrasnih crkvica kao stvorenih za kontemplativnu molitvu; crkva sv. Ivana u Starom Gradu potječe iz 6. stoljeće, a sjedimo na mozaicima čak iz pretkrščanskog doba.
Odlučili smo uzeti ono najbolje od Taizéa – molitvu sa tišinom i razgovor u maloj skupini uz prethodnu zakusku. Našli bismo se jedanput mjesečno, nas petero, šestoro. Pjevali smo pjesme, pokušali se naviknuti i uhodati, a nakon dva, tri susreta pozvali smo nekoliko zainteresiranih mladih neka nam se pridruže, barem neka vide o čemu se radi. U početku su bili pomalo skeptični budući da je takav način molitve nešto s čim se nikad dotada nisu susreli. Možda pjesme nisu u početku usvojili, ali bili su vrlo angažirani u razgovoru na biblijskom tekstu nakon okupljanja. Mnogo puta ne bismo ni stigli proći sva pitanja, već bi svaki razgovor bio nepredvidiv, otišao u drugom smjeru, ali uvijek bismo odlazili kućama ispunjeni jednim novim iskustvom. Odlučili smo tako svaki mjesec imati molitvu u drugoj župi na otoku, kako bismo privukli što veći broj mladih.
Jedan od nas je ovih godina studirao na bogosloviji u Splitu, a od prošle godine je župnik u Milni na Braču, otoku koji također pripada našoj biskupiji. Nas nekoliko sa Hvara otišlo je sredinom ožujka na vikend kod njega. Premda nas od Brača dijeli tek kanal od niti deset kilometara, put je trajao pola dana zbog izuzetno slabih trajektnih linija. Došli smo umorni, ali sretni i imali smo molitvu već prve večeri našeg boravka. Kao da nam je netko odagnao umor od dugog puta. Sljedećeg dana imali smo molitvu u zavjetnoj kapelici sv. Nikole na obali. To je sigurno bila prva takva molitva na Braču. Na molitvi se skupilo dvadeset mladih ljudi, što je iznenađujuće lijepi broj za jednu tipičnu otočku sredinu. Iz razgovora s njima saznali smo kako im se ta molitva svidjela, premda je neobična i voljeli bi da ponovno dođemo. Nadamo se da smo uspjeli probuditi njihovu znatiželju i da će nam se ovog ljeta nama pridružili na put u Taizé.
Najveći problem mladih otočana za odlazak u Taizé upravo je taj ljetni period. Mnogi se sezonski zaposle netom nakon završetka školske godine, a sezona na otocima traje do sredine rujna. Znači, ovdje ne postoji godišnji odmor i ljetni praznici. Ipak, ohrabruje svjedočanstvo mladog Hvaranina Marija (17): «Ljeti radim na štandu gdje pečem palačinke za turiste, a od ljetne zarade živim cijelu godinu, kao i većina ljudi na Hvaru. No, želio sam otići u Taizé i angažirao sam prijatelja kao zamjenu na štandu, te sam u samom srcu sezone, kada je najviše turista, u kolovozu, otišao sa grupom mladih. Nastavio sam nakon povratka.»
Nadamo se da će i Marijev primjer, kao i naš angažman na otoku, biti poticaj da i drugi mladi ljudi upoznaju to predivno zajedništvo i da ih nadahne ono što se može doživjeti u Taizéu. To od svega srca želimo i nastojimo provoditi u našim sredinama.
