Četvrtak, 28. prosinca

Kakva li radosti, biti večeras zajedno u Ljubljani! Došli ste sa svih strana Europe, a i šire. Mnogi od vas dugo su putovali i vaše vas zajednice domaćina već čekaju, stoga ne želim predugo govoriti.

Koliko je važno da u našem djelovanju prije svega zastanemo, da molimo i nadasve zahvalimo Bogu za priliku koju ovih dana imamo za susret jedni s drugima, za upoznavanje života kršćana u Ljubljani i okolici i zajedničko putovanje. »Zajedno na putu« naslov je pisma koje smo pripremili za ovaj Susret i kao osnovu za razmišljanje tijekom nadolazeće godine u Taizéu i na susretima drugdje u svijetu.

Proteklih nekoliko mjeseci hodili smo zajedno s raznim Crkvama u Ljubljani. Tim mladih volontera, od kojih ćete dvoje susresti sutra navečer, obilazili su župe i crkvene zajednice kako bi s njima pripremili ovaj susret. Gostoprimstvo i program u kojem ćete sudjelovati rezultat su njihovog zajedničkog traženja i međusobnog slušanja.

U današnjem svijetu važno je da zajedno pronađemo načine kako svoju vjeru provesti u djelo, čak i ako dolazimo iz različitih kršćanskih tradicija. U uvodu »Pisma za 2024. godinu« naći ćete sljedeće riječi:

»Jedan je Učitelj vaš, a svi ste vi braća i sestre“, rekao je Isus (Matej 23,8). Nisu li svi kršćani braća i sestre, ujedinjeni u zajednicu koja je još nesavršena, ali već postoji? Nije li Krist taj koji nas poziva da krenemo na put zajedno s njim i ljudima koji žive na rubu našeg društva? Na tom se putu dijalogom pomirenja želimo prisjetiti da smo potrebni jedni drugima, ne kako bismo nametali svoja mišljenja, već kako bismo doprinijeli miru u ljudskoj obitelji.«

Čuvajmo ove riječi u našim srcima ove prve večeri Susreta u Ljubljani. Putujući zajedno ovih dana, želimo hoditi s Kristom koji prihvaća svakog čovjeka bez iznimke i poziva nas da idemo prema onima koji nam se nađu na putu. Na taj način, gdje god bili, dajemo mali, ali stvaran doprinos miru u našem svijetu.

Naravno, ne možemo biti naivni kada govorimo o miru. Stanja rata i nasilja, sadašnja i prošla, ostavila su rane u našoj Europi i u drugim dijelovima svijeta. Posebno mislimo na našu braću i sestre iz Ukrajine kojima je ovih dana uspjelo biti ovdje s nama. Trajan mir uvijek dolazi s pravdom za sve, posebno za one koji su patili.

Ali kada, kao u današnjem čitanju, čujemo Isusovo pitanje: »Što tražite?« – kako ćemo odgovoriti? Isus nas susreće u našoj najdubljoj čežnji. A kada mu odgovorimo, on nas poziva: »Dođi i vidi!«, da hodamo s njim, da vidimo njegovim očima. Jesmo li spremni krenuti u ovu pustolovinu vjere, povjeriti se onomu koji nas ljubi prije nego mi njega, ostati s njim?

Sutra ćete ujutro u župama zajedno govoriti o temi slušanja. Ovo je prvi dio »Pisma za 2024. godinu« jer »U srcu dijaloga je slušanje«. U ovim danima budite spremni slušati jedni druge, posebno ono što druga osoba govori, ali i Sveto pismo i tišinu u vlastitom srcu. Možda ćemo otkriti da nam se Bog obraća. Jesmo li spremni za to?

Petak, 29. prosinca

Jutros ste u malim grupama govorili o temi »slušanja«. Što ste uspjeli otkriti? Možete li to čuvati u svom srcu ovih dana kako bi raslo i pustilo korijenje? Možda ćete imati daljnja razmišljanja. Bilo bi dobro da ih zapišete kako biste ih produbili.

Kad tako zajedno krenemo, pogotovo kad svatko od nas dolazi sa željom da sasluša i nikome ne nameće svoje stavove ili postupke, naš susret može biti vrlo snažan. Naš vlastiti doprinos je važan, ali ono što dobivamo od drugih, koliko god izazovno bilo, često nas čini da bolje razumijemo tko smo. To predstavlja obogaćenje, to je i sâm Isus iskusio u svom životu na Zemlji.

Jučer sam govorio o mladima koji su pripremili ovaj Susret. Većina njih su bili u Taizéu kao volonteri prije nego što su u rujnu došli u Ljubljanu zajedno s tri brata iz Zajednice i dvije sestre Sv. Andréa. Potporu im je dao i Pastoral mladih ljubljanske nadbiskupije te mladi iz regije.

 Što je bilo najvažnije na vašem zajedničkom putu sa župama ovdje u Ljubljani? Što vas je najviše veselilo tijekom priprema?

Ovim putem zahvaljujemo Vama i cijelom timu na upornosti i na spremnosti naših domaćina da nam otvore svoja vrata. Primanje stranca je srž Evanđelja. Na svome putu Isus nije odbijao nikoga tko mu je dolazio, a Božju je prisutnost vidio i u onima koji su bili na marginama društva ili iz drugih etničkih i vjerskih sredina

Ne govore li nam često da branimo svoje interese i interese istomišljenika? Kada tako živimo, perspektiva nam se sužava i ostajemo zarobljeni u vlastitoj zoni komfora. Naravno, naši strahovi mogu biti opravdani i treba ih čuti, ali kada hodamo s Isusom, On nas želi voditi u život u izobilju kakav možda nikada nismo ni slutili. No, Isus to čini s nevjerojatnom osjetljivošću; on poštuje našu slobodu i daje nam vrijeme potrebno za sljedeći korak.

U današnjem odlomku iz Evanđelja po Ivanu, Isusovi se prijatelji boje. Više ne razumiju što se događa. Shvatili su da on neće još dugo biti s njima i da će ga ljubav koju je imao prema njima i cijelom čovječanstvu dovesti do njegove smrti. Zabrinuti su. Međutim, Isus im također govori da ih neće napustiti. On će uvijek ići ispred njih i pripremati im mjesto. Kada Toma izrazi svoju nevjericu govoreći: »Ne znamo kamo ideš. Kako možemo znati put?«, Isus ga umiruje.

Što god Isus traži od nas, on to i daje. On sâm je put, možemo vjerovati onome što On govori, On je izvor punine života. Čak i kad je Isus sâm u velikoj nevolji, on je spreman poslušati strahove svojih prijatelja i pratiti ih u njima. Na taj način pokazuje svoju ljubav – ljubav koja će uskoro naći svoj najdublji izraz dajući svoj život na križu. I ova će se ljubav pokazati jačom od smrti.

Zar nam ta ljubav, jača od smrti, ne omogućuje da se suočimo sa životom? Ali ova ljubav je skromna ljubav koja drugoj osobi daje prostora, poštuje njezine granice i ide uz nju. Na taj način upoznajemo ko-hodočasnike koji su spremni dijeliti naš put – u zajednici vjernika, Crkvi, tijelu Kristovu, ali i u društvu.

Sutra ćete u malim grupama razgovarati o pronalaženju ravnoteže između biti sam i biti s drugima. Kako su ove dvije razine povezane? Ovo je važna tema. U»Pismu za 2024. godinu« stoji: » Žice gitare leže jedna uz drugu, ali tek svirane zajedno daju predivan zvuk...«

Večernju molitvu završit ćemo molitvom oko križa. Svatko tko želi može doći na križ i povjeriti Isusu svoje brige i potrebe te situacije patnje u svijetu. Krist prihvaća svakoga od nas onakvima kakvi jesmo. Kao i u svom životu na Zemlji, on s nama prolazi kroz naša pitanja i sumnje, kao što dijeli i našu radost. Ništa nas ne može odvojiti od Njegove ljubavi.

Subota, 30. prosinca

Već smo na drugoj polovici ovog 46. Europskog susreta ovdje u Ljubljani. Ostajemo zauvijek zahvalni obiteljima i župama kojea su nam otvorile svoja vrata i tako nas srdačno ugostile.
Šest mjeseci nakon što sam postao brat Zajednice iz Taizéa, održan je prvi Taizé-susret Istok-Zapad u ovom gradu. U to je vrijeme Europa još bila podijeljena na dva dijela »željeznom zavjesom«. Ipak, bilo je moguće da se ovdje okupe mladi iz svih europskih zemalja. Dolazim iz Engleske i odrastao sam uz ovu podjelu. Zato sam stvarno želio ići na taj susret. Ali, nisam bio među braćom poslanom na susret i bio sam pomalo razočaran! Tako da mi je još veće zadovoljstvo što sam sada u Ljubljani. Hoće li naš ovogodišnji susret biti isti proročanski znak pomirene Europe kao 1987. godine?

Ponekad mogu proći i godine dok se želje naše mladosti ne ostvare, ali nikada ih ne bismo smjeli zaboraviti. Kasnije se ostvaruju na načine koje nismo očekivali! Kao što piše u »Pismu za 2024. godinu«: »Za naše je putovanje potrebno vrijeme – čak i čitav život. (…) Ovdje do izražaja dolazi strpljiva ustrajnost i vjernost.« Živimo u svijetu koji često zahtijeva brze rezultate. Kada se to ne dogodi, ponekad mislimo da sve moramo promijeniti.

Večeras smo čuli prekrasan odlomak iz Evanđelja po Ivanu koji nam može pomoći da to vidimo drugačije. Pokazuje nam dvije važne teme. Prvi je izraz »ostati«. Isus traži od nas da ostanemo u njemu kao što on ostaje u nama. Ostati podrazumijeva nešto trajno, ne samo nešto na kratko. Govori o predanosti.

Jednostavnije rečeno: Budući da nas Isus voli, mi možemo voljeti njega. On s nama gradi odnos, odnos koji traje. Isus nam govori da ga zbog tog odnosa možemo moliti za ono što nam je potrebno. A kada to učinimo, otvara se izvor koji nam omogućuje da volimo i druge. Isus to opisuje slikom trsa i grana. Grane rastu na trsu i od trsa primaju sve što im treba. Oni su čvrsto usidreni i fleksibilni u isto vrijeme. Grane mogu izdržati vjetar i oluje koje mogu doći, a još uvijek ostati na trsu.

Druga ideja je »donošenje ploda«. Grana prirodno daje plod jer je povezana s trsom. Ne proizvodi ih sama. No, što je taj plod? Malo dalje u Evanđelju po Ivanu, Isus će reći: »Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas.« Nitko nema veće ljubavi od one da život svoj položi za one koje voli.«

U »Pismu za 2024. godinu« stoji: » Na tom putu riskiramo i odričemo se svega kako bismo slijedili Isusa. Tako možemo voljeti slobodno do kraja. (...) To je putovanje našeg života na kojem od slugu postajemo Kristovi prijatelji.«

Dakle, od nas se traži da ostanemo u Kristu, kao što Krist ostaje u nama. To može promijeniti naše živote i naučiti nas što znači živjeti ne samo za sebe, već i za druge.

Ovo putovanje zahtijeva vrijeme. Kao da nam cijeli život postaje hodočašće. I znate da naša zajednica iz Taizéa već mnogo godina provodi »Hodočašće povjerenja na Zemlji«. Vas koji sudjelujete na susretima u Taizéu želimo potaknuti da nastavite živjeti ono što ste iskusili u svom svakodnevnom životu. Koje uloge možete preuzeti kod kuće, u društvu i Crkvi? To nije lako. Jesmo li spremni odvojiti vrijeme za molitvu i traženje načina da potaknemo povjerenje i razumijevanje? Kako se možemo uključiti u zajednice koje već postoje – u Crkvi i u društvu?
S vremena na vrijeme ovo hodočašće poprima konkretniji oblik, kao ovdje u Ljubljani na 46. Europskom susretu mladih. Tijekom sljedeće godine susreti će se održavati svaki tjedan u Taizéu. Svi ste pozvani. Ali gdje će se održati 47. Europski susret mladih?

U zemlji u kojoj nije bio Susret i koja ima prekrasan, srednjovjekovni glavni grad. Zemlja ima 2355 otoka i 1560 jezera kao i bogatu povijest; iako je često ovisila o jačim susjedima. Bit će u zemlji u kojoj je mirna, »pjevana revolucija« vodila do prekretnice devedesetih godina. Sljedeći Europski susret održat će se u Tallinnu, glavnom gradu Estonije.

Želio bih zamoliti biskupa Ove Sandera da kaže nekoliko riječi kako bi vas sve pozvao u Tallinn od 28. prosinca 2024. do 1. siječnja 2025.

Triin Salmu odgovoran je za rad s mladima u Evangelističko-luteranskoj Crkvi Estonije: »Što znači biti mlad i kršćanin u Estoniji? «

Pastorica Tiina Klement već godinama dolazi u Taizé: »Što ovaj susret znači za Crkve u Estoniji u ovo vrijeme?«

Sutra će biti riječi o »Hodočašću povjerenja na Zemlji« i nekim novim idejama o tome kako možemo nastaviti tim putem zajedno u bliskoj budućnosti. Sada ćemo moliti oko križa kao i svake večeri.

Nedjelja, 31. prosinca

Ovo je naš posljednji večernji susret u Ljubljani. Vrijeme je da razmislimo kako možemo provesti u djelo ono što je svatko od nas ovih dana otkrio. Što za nas znači ići zajedno u današnjem svijetu?

Kada sam jučer govorio o našem »Hodočašću povjerenja na Zemlji«, pitao sam koje ste odgovornosti pozvani preuzeti kod kuće u društvu i u Crkvi. Hoćemo li odvojiti vrijeme za molitvu i tražiti načine za izgradnju povjerenja i razumijevanja jedni s drugima? Na koji način se možemo uključiti u postojeće zajednice, u Crkvi te u društvu općenito?

Kada vidimo različite situacije nasilja u našim društvima – ratove i sukobe u blizini i daleko – kada čujemo vapaj zemlje, ranjenog Božjeg stvorenja kojoj pripada i naša ranjena ljudska obitelj, često se osjećamo izgubljeno. Sve je povezano. Naša čežnja za mirom usko je povezana s pozivom na očuvanje stvorenoga. Ponekad ne znamo kamo se obratiti pa se čak pitamo: »Gdje je Bog u svemu tome?«

Ali, nije li to bilo i iskustvo Isusovih prijatelja kada je on umro na križu? Sve su nade polagali u njega, ali na kraju je samo njih nekoliko ostalo uz njega. No, došao je trenutak kada su shvatili da ih ni smrt ne može odvojiti od ljubavi koju su doživjeli. Neki od njih su čak tvrdili da su vidjeli Isusa uskrslog od mrtvih.

Odlomak iz Evanđelja po Ivanu koji smo upravo čuli govori o jednom od Isusovih prijatelja koji nije bio ondje kad su ga drugi vidjeli. Toma je pošten, ali i postavlja uvjete. Je li bio ranjen jer nije mogao vidjeti ono što su drugi vidjeli?

Toma sve dovodi u pitanje. U petak navečer čuli smo da je pitao Isusa kako on i njegovi prijatelji mogu znati put. Ne trebamo se bojati svojih pitanja, pa čak ni svojih sumnji. U ovom današnjem odlomku Isus susreće Tomu u njegovim sumnjama. Toma je to tražio i Isus mu dolazi. Njegova reakcija nije prijekor, nego kaže: »Mir s tobom.« Dopušta Tomi da mu dodirne rane i moli ga da vjeruje. Kad Toma vidi Isusa, poviče: »Gospodin moj i Bog moj!« Sada Toma više ne mora dotaknuti Isusa; susret s njim izliječio mu je rane.

Toma ponovno može vjerovati i ponovno se ubrojiti među Isusove prijatelje. U svojim sumnjama više nije sâm, već je dio zajednice. »Pismo za 2024. godinu« spominje izreku naroda Kikuyu iz istočne Afrike: »Dugo zajedničko putovanje čini ga kratkim.«

Jesmo li spremni krenuti zajedno s drugima? Isus obećava radost onima koji se pouzdaju u njega, a da ga nisu vidjeli. Kroz ovo povjerenje, radost se nudi svakome od nas. Postaje jača kada putujemo zajedno. Na istom smo putu s mnogim drugima – mogli ste to otkriti ovih dana.
Ne mogu zaboraviti ekumensku večernju molitvu »Together« 30. rujna na Trgu sv. Petra u Rimu. Na poziv pape Franje okupili smo se kao Božji narod iz različitih kršćanskih tradicija, koliko god bili različiti podrijetlom i društvenim položajem. U molitvi, zazivom i tišinom, povjerili smo Duhu Svetomu rad biskupske Sinode Katoličke Crkve. Zajedno s papom Franjom zajednički je blagoslov dalo dvadeset poglavara raznih Crkava. Zajedno su molili pred križem.
Sinoda je trajni proces u Katoličkoj Crkvi s drugim zasjedanjem u listopadu 2024. Kako mladi mogu sudjelovati u tom putu? Poziv pape Franje jasno pokazuje da je doprinos kršćana svih tradicija dobrodošao. Jesmo li spremni za polazak?

Ako to možemo učiniti, mi kao kršćani zajedno ćemo napraviti razliku, poput kvasca u tijestu. Ne bi li mir među nama potaknuo veću nadu za mir u svijetu? Jesmo li spremni krenuti kao hodočasnici mira u razdoblju do Europskog susreta u Tallinnu i nastaviti naše »Hodočašće povjerenja na Zemlji«?

Povodom večernje molitve »Together« diljem svijeta održano je preko 200 različitih molitvi u povezanosti s događaje u Rimu. Možemo li do Uskrsa 2024. razmisliti o tome koje inicijative možemo poduzeti danas kao hodočasnici mira u svojim zemljama? Kako se možemo moliti, sastajati, pa čak i ići od mjesta do mjesta, od crkve do crkve, tražeći puteve mira?

Nova braća u našoj Zajednici provode godinu dana izvan Taizéa kako bi se pripremili za svoj doživotni angažman. Želio bih zamoliti našeg brata Matthiasa da nam ispriča svoje ovogodišnje iskustvo iz Brazila.

Brat Matthias govori o hodočašću u Brazilu.

Tako vas sve pozivam da krenete kao hodočasnici mira i večeras započnete molitvom za mir u svojoj župi domaćina. Pišite nam putem adrese na aplikaciji za susret koje inicijative želite poduzeti. A onda dođite u Taizé za Uskrs gdje ćemo razmijeniti još novosti. Hoćemo li se usuditi ponovno krenuti, ne sami, već s drugima, da obogatimo jedni druge na našem zajedničkom putu?