Indijanci iz Sjeverne Amerike došli su u Taizé i zamolili nas da jedna postaja Hodočašća povjerenja bude u njihovom rezervatu Pine Ridge, u JUŽNOJ DAKOTI. Kasnije su se braća vratila u Sjevernu Ameriku i sudjelovala na susretima u različitim regijama. 2014. jedna se skupina iz Pine Ridgea vratila u Taizé. Izgrađujući dublje odnose s Lakota (Sioux) indijancima, dojmilo nas se kada smo vidjeli da se povjerenje može ponovo roditi čak i u situacijama kada je tijekom povijesti bilo izgubljeno i izdano.
U Latinskoj Americi već smo održali susrete u Boliviji (2007.) i Čileu (2010.). Već 40 godina nekolicina braće živi u jednom gradu provincije Bahie, u sjeveroistočnom Brazilu. S obzirom na situaciju u različitim zemljama Latinske Amerike mladi bi tamo s puno razloga mogli biti obeshrabreni. No, kamo god smo išli, susretali smo kršćane koji nastoje biti »sol zemlje«.
U MEKSIKU i GVATEMALI, biti sol zemlje znači odlučno raditi u službi mira u društvima koja su često obilježena nasiljem i krijumčarenjem droge. Živa vjera u narodu snažno naglašava činjenicu da je Bog blizak svima, a osobito siromašnima. Mnogi kršćani žele da Crkva sve više postane mjesto dobrodošlice gdje svatko može biti saslušan, što bi pomoglo u izgradnji mira.
Na KUBI mnogi mladi čeznu za bijegom iz izolacije. Zamolili su nas da pozdravimo mlade iz drugih zemalja kad se vratimo. Imaju potrebu osjetiti bliskost s njima. Za njih, biti sol zemlje znači održavati nadu živom.
U HAITIJU povjerenje u Boga vodi kršćane da budu sol zemlje usprkos ogromnim teškoćama. Omogućava im da vide stvarnost u svjetlu uskrsnuća. Čak ni teški potres 2010. nije mogao uzdrmati njihovo povjerenje u Boga.
Širom Latinske Amerike – što smo vidjeli i u PORTORIKU i u DOMINIKANSKOJ REPUBLICI – radost prevladava usprkos životnim teškoćama, nepravdama, rastućem jazu između bogatih i siromašnih i nesigurnosti migranata. To je istovremeno izazov i poticaj za nas. Čak i među siromašnima tu radost hrani povjerenje u Boga. Živeći kao braća i sestre kršćani pomažu u izgradnji društva čiji zakon nije »svatko za sebe«, nego solidarnost i odgovornost jednih za druge.