Jedan od braće piše: «Ručak je danas bio svečan, iako je jelo bio jednostavno. Zajedno nas je sjedilo najmanje 150 osoba! Srećom, naša je kuća okružena velikim vrtom, u neposrednoj blizini rijeke Bramaputra koja teče kroz grad. Među svojim gostima imali smo preko 50 djece i mladih s mentalnom invaliditetom koje dobro poznajemo, u pratnji mladih volontera koji dijele njihov svakodnevni život. Većinu ove djece i mladih hendikepiranih napustili su po rođenju njihovi vrlo siromašni roditelji. Tu je i velik broj vrlo siromašne djece iz naša dva «dječja kluba» koji se nalaze u dvije ugrožene četvrti grada. Neki od njih žive u malom slamu u blizini kolodvora, ili negdje drugdje na samom kolodvoru ako nemaju obitelj. Oni su pripremili pjesme i plesove koje su nakon ručka predstavili, tijekom zabave improvizirane na otvorenom.
Tu su također bili i naši muslimanski prijatelji, kao i hindusi i kršćani iz naše male zajednice, kojima je bilo vrlo drago provesti to vrijeme zajedno; među njima su bili i osakaćeni ljudi, slijepi čovjek i prosjaci koje smo pozvali večer prije... . Tu su i prijatelji koji nas podržavaju tijekom cijele godine i koji zajedno s nama predano rade među tim siromasima na rubu društva koje susrećemo svaki dan. Bilo je lijepo vidjeti te «svakodnevne» prijatelje koji su danas došli sa svojim obiteljima. Mi braća ih sve osobno poznajemo, ali zajednički obrok i zabava koja je slijedila omogućila je obiteljima susresti se i upoznati jedni druge. Doista smo imali dojam da se nalazimo u vrlo velikoj obitelji, sa svim generacijama zajedno.
Bio je to vrlo lijep trenutak, doživljen zajedno s mnogo smijeha i pjevanja. Bilo je to kao veliki nalet radosti i zajedničkog prijateljstva koje nas je ispunilo.... Dodatno, bio je to prekrasan sunčan dan, prethodnih dana je bilo osobito hladno.»
